Blog evolutionis

Od danas Blog evolutionis ima i FB stranicu na facebooku.

https://www.facebook.com/pages/Blog-evolutionis/256852767717121

Bloger Ribafish napisao je odličan post na temu religije i zdravstvenog odgoja:

‘Mama, zašto ja ne idem na misu nedjeljom kao i sva škvadra iz razreda? Zato jer ideš na matineje u Dom JNA, danas ti je Rambo!’

Dobro, možda je bio Navaho Grom, Kosa, Mangupi polažu maturu ili neki drugi film po više nego čudnom izboru stričeka koji je mijenjao kolutove u ogromnoj kinodvorani lošeg razglasa u mom susjedstvu. Ali ja sam bio sretan i polako punio svoje foldere kako bih danas rasturao na kvizovima. A na vjeronauku u Palmotićevoj su istovremeno igrali ping-pong, dobivali one švapske bombone koje ja nisam nikad dobivao i imali su mrežice na koševima, pa sam svejedno bio malo ljubomoran.

Jaču potrebu za vjerom prvi put sam osjetio u JNA, kad sam na straži iza Vranja odustao od borbe s -28 stupnjeva i legao u snijeg. Srećom po hejtere net.hr-a, našlo me pola sata kasnije u obliku bakalara i nekako vratilo u život, doduše s gadnijom upalom pluća. Nakon toga, kad je na nebo otišao i najbolji prijatelj, usmjeravatelj i čovjek, moj dida Kapno, došlo mi je da mu se nekako obratim, naravno, pijan, na molu koji sam gradio skupa s njim. Sjeo sam na rub mola, bljućnuo noge u more, otvorio bocu njegove najdraže rakiještine i zagledao se u crtu gdje sunce ljubi pučinu. Tamo gdje smo jutrima svakog ljeta išli dizati vrše i pričati, puno pričati. I tako sam razgovarao s morem i svodom nekih pola sata, na opće čuđenje dviju maca i pokojeg cipla. I osjetio beskrajan mir i sreću, te shvatio da sam vjernik i da stvarno postoji nešto što drži na okupu ovih par milijardi mravuljaka koji misle da su neke face. Ali sam isto tako shvatio i da nikako ne gotivim fan klub dotičnog nam upravitelja iliti stvoritelja, općenitije poznatog kao Crkva.

Novine su pune tekstova o reakciji klera na protivljenje uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Da sam frajer, pročitao bih program zdravstvenog odgoja, ali nisam. Htio bih vjerovati u ljude koji su odgovorni za školstvo u Hrvatskoj, ali i tu, kao i svugdje drugdje ? vlada mafija. Učitelji, vjerojatno najponiženiji ljudi u ovoj kifli od države (i sam sam radio četiri godine po zamjenama učeći djecu za plaću od 3.500 kuna), prisiljeni su poslije posla davati instrukcije i zarađivati za život prodajući kojekakve časopise za proviziju. Ljudi koji ih vode u dvadeset su im godina povisili plaću u visini malog macchiata i nema šanse da se skinu s vlasti. I probajte dobiti posao preko natječaja. Prije će Kruno Jurčić postati trener…

Kad se besramno obogatim od pisanja ili lota, vratit ću se u školu i učiti djecu da vole sebe, svoje roditelje, svoju zemlju, svoj planet, puno putuju i vesele se životu. I imaju pravo izbora. Izbora da biraju ono što im se sviđa. Da do osamnaeste slušaju roditelje, a onda postanu ravnopravni u odlučivanju. Ali dok ne postanu punoljetni, bilo bi dobro da slušaju kompetentnije i nauče puno toga, jer su im mozgići tako divno spremni na punjenje da je to sjajno. Pa da saznaju i nešto o povijesti kršćanstva, ali i temelje islama i drugih velikih religija.

Ne slažem se da bi uvođenje zdravstvenog odgoja, zapravo, zadiralo u samu privatnost obitelji. Prema tome djeca nemaju pravo na znanje i obrazovanje, nego smiju znati samo ono što njihovi roditelji žele da znaju? Po meni veću smutnju radi vjeronauk u obiteljima u kojima jedan roditelj nije vjernik i da se vjeroučitelji puno previše bahate kad, kao u primjeru prijateljice ? njeno dijete ne može dobiti 5 iz vjeronauka ako ne ide svaku nedjelju na misu? To nije učenje ljubavi prema bližnjima, to je fašizam. Kao i što je nebulozno da vođe sindikata učitelja imaju triput veću plaću od onih koje zastupaju, a ti divni ljudi koji svoj život posvećuju odgoju naraštaja ? nemaju za osnovne životne potrebe… Profesorica kemije mi prodaje Herbalife?! Alo, eeej!

Neven Barković sudjelovao je u emisiji 60 minuta sa Tihomirom Ladišićem na temu zdravstvenog odgoja… link na emisiju

Portal Čuda prirode intervjuriaoje nekoliko članova Društva za promociju zanosti i kritičkog mišljenja:

Prvo uvodno pitanje, što je Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja, kad je i zašto nastalo te tko su članovi Društva?

Igor: Iskreno nemam pojma kad je nastalo. Cijela stvar se spontano zakotrljala nakon što smo se svi okupljeni oko Skeptika u Pubu odučili da bi cijelu stvar mogli formalizirati. Ali tek neznatno, jer kao kad pokušavaš organizirati mačke, nitko od nas ne voli organizacije, strukture itd. Tako da smo mi društvo pojedinaca koje prvenstveno svoje aktivnosti koordinira preko Facebooka zahvaljujući našem Stanetu (Stanislavu Pruscu).

Saša: Ma bili su Skeptici u pubu za Noć vještica nakon kojih smo sjeli u neki birc (nas desetak) i razgovarali što ćemo dalje. Tad smo se odlučili da bi bilo dobro da krenemo s Društvom. Na Fejsu smo krenuli 9.11.2011. (na Saganov rođendan).

Igor: Što se ljudi uključenih tiče, mislim da je cijela stvar krenula prije dvije godine na festivalu znanosti u Sinju, kada smo Dario, Saša, Neven i ja na poziv Mate Jagnjića sudjelovali na tribini o pseudoznanosti. Tu smo se nekako našli ‘in vivo’ po prvi put.

Saša: Prije više od dvije godine smo skoro svi bili na google grupi Skeptici. Tamo smo počeli s pričom oko osnivanja neke udruge skeptika. Tada smo tamo dogovorili da ako će bit nešto od toga, da će se zvati Udruga za promociju znanosti i kritičkog mišljenja.

Jelena: Veći broj nas se okupio u google grupi Skeptici koju je pokrenuo Edgar Buršić. U grupu sam prvo pozvala Daria Hrupeca koji je u to vrijeme na moje oduševljenje počeo pisati blog na Jutarnjem. Nakon što je on pristao, ohrabrila sam se i u grupu pozvala sve znanstvenike koji su na portalu Connect kritizirali pseudoznanosti. Nakon nekog vremena Danko Bosanac je potaknuo i susret uživo i polako smo se svi počeli upoznavati, družiti i okupljati u stvarnom životu.

Tihana: Moj suprug radi kao znanstveni novinar na Tportalu i pretprošlo proljeće smo zajedno gledali jedan TV intervju s Nevenom (njegovim urednikom). Imao mi je odlične odgovore i kao agnostika me zainteresirao za daljnje proučavanje skepticizma. Poslije smo se autom vraćali za Zagreb i povezli Franju Sokolića (PMF Split) koji nas je pozvao na već pomalo oformljenu grupu znanstvenika koja se odlučila promovirati znanost na pristupačan i fora način. Nešto kao naši Myth Bustersi. Mislim da smo na jesen 2011. konačno oformili Društvo.

Ukratko:
1. Stvara se nova agencija koja će pratiti ekstremističke grupe (ne samo islamske) i pokažu li ono što je ministar policije nazvao ‘vjersku patologiju’ raspustit će organizaciju a strane propovjednike deportirati.
2. Nova agencija promovirat će i zastupat tradicionalnu ‘laičnost’ što je francuska verzija sekularizma. Bivša vlada Sarkozija je ovo zanemarivala povlađivanjem Katoličkoj crkvi.
3. spominju i monitoring nad ultra-desničarskom strankom Civitas koja javno podržava fašističku Frontu Nacionalne Parije.
4. Ministar školstva je obznanio na konferenciji za tisak da će razredi naglašavati francuske vrijednosti jednakosti i bratstva koje, prema riječima nastavnika, učenici posebice iz siromašnijih područja imigrantskih populacija uporno ne poštuju. ‘To se mora učiti’, naglasio je, ‘a ne uči se. Ne budemo li ih tome učili, neće to naučiti.’
5. Zahuktava se spor između Katoličke crkve i vladina plana za legalizaciju istospolnih brakova.
6. Ministrica gospodarstva je upozorila da bi uskoro mogla oduzeti pariške crkvene zgrade koje nisu u upotrebi i iskoristiti ih već ove zime za smještaj beskućnika. Pariškom biskupu je rekla da neće shvatiti ako crkva ne bude voljna težiti solidarnosti zajedno s vladom.

Cjelokupni tekst pročitajte ovdje.

Index je danas objavio odgovor nastavnice na pismo učenika mioca:

Dragi učeniče,

Pišem ti ovo pismo, ne kao kolega učenik, ne kao roditelj, ne kao Katolik, već kao nastavnik. Nisam povjesničar, nisam geograf, niti vjeroučitelj. Fizičar sam; nije ni toliko bitno. Samo da ušutkam onaj glasić u tebi koji će se zasigurno javiti i kriviti me za širenje propagande.

Meni zdravstveni odgoj u školama ne znači ništa. Ja ga ne predajem, ja ga ne spominjem. Ja se bavim silama, gibanjima i poljima. Kao učeniku XV. gimnazije, sigurno ti je sve poznato. Mene ideologija ne zanima.

Ti tvrdiš kako ne žele svi zdravstveni odgoj. Naravno, na to imaš pravo. Ja ti također tvrdim da većina učenika ne želi fiziku, matematiku, povijest, zemljopis… Školovanje se ponekad čini kao balansiranje na jednoj vrlo tankoj liniji između prava na izbor, i odgovornosti prema maloljetnicima. Mišljenje učenika se uzima u obzir, ali ono nikako nije presudno.

Zašto? Jer ste još mladi, jer nemate iskustva. Imate više zakonskih zaštita od punoljetnih osoba s razlogom.

Većina tvojih kolega se možda slaže s tobom, ali argumentum ad populum se s razlogom smatra logičkom pogreškom. Puno puta smo kroz povijest pogriješili jer smo smatrali da većina zna najbolje. Nekoć smo mislili da je Zemlja ravna ploča.

Ti tvrdiš da ti ne diskriminiraš nikoga time što ne želiš da ti se nameće činjenica da drugi postoje, i samim time ne shvaćaš apsurdnost te tvrdnje. Tebi smeta prihvaćanje POSTOJANJA nekoga tko misli drugačije od tebe. A što je to nego diskriminacija?

Ti si klinac, ali znaš da nam državu neće spasiti homoseksualac koji je napokon zadovoljio sva svoja prava.

Slažem se. Ako zaustavimo diskriminaciju jedne manjine, Republika Hrvatska sigurno neće izaći iz trenutne krize. Ali nitko to niti ne tvrdi.

Državu nam neće spasiti homoseksualac koji je napokon zadovoljio svoja prava, ali zadovoljenje tih prava će spasiti homoseksualca. Koji je građanin ove države i pod Ustavom ima jednaka prava kao i ti. Lako je tebi pričati, iz dominantne perspektive. Muško si, Hrvat si, vjerojatno i bijelac. Katolik. Briga tebe. Tvoja prava nisu narušena, i tebi je najveći problem to što moraš slušati o tamo nekim homoseksualcima i inim manjinama, ma sram ih bilo što ti oduzimaju vrijeme od bitnih stvari, poput pisanja Facebook statusa o tvojim problemima.

Jer da, to su tvoji problemi. Oni stanu u jedan status. Problemi homoseksualca ne bi stali u jedno ovako rječito pismo, od diskriminacije na poslu (jesi li ikad upoznao homoseksualnog profesora?), u javnim ustanovama (što misliš da će policija napraviti homoseksualcu koji prijavi silovanje? Što će liječnik reći transseksualnoj osobi?), u vjerskim zajednicama (bi li vjernici u tvojoj župi prihvatili otvoreno homoseksualni par?), pa i u školama (statistički gledano, barem je jedan učenik u tvojoj školi homoseksualac. Znaš li tko je on ili ona? Bi li ti se mogli povjeriti? Bi li ih prihvatio, u duhu jednakosti i slobode izražavanja?)…