Blog evolutionis

Neven Barković sudjelovao je u emisiji 60 minuta sa Tihomirom Ladišićem na temu zdravstvenog odgoja… link na emisiju

Portal Čuda prirode intervjuriaoje nekoliko članova Društva za promociju zanosti i kritičkog mišljenja:

Prvo uvodno pitanje, što je Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja, kad je i zašto nastalo te tko su članovi Društva?

Igor: Iskreno nemam pojma kad je nastalo. Cijela stvar se spontano zakotrljala nakon što smo se svi okupljeni oko Skeptika u Pubu odučili da bi cijelu stvar mogli formalizirati. Ali tek neznatno, jer kao kad pokušavaš organizirati mačke, nitko od nas ne voli organizacije, strukture itd. Tako da smo mi društvo pojedinaca koje prvenstveno svoje aktivnosti koordinira preko Facebooka zahvaljujući našem Stanetu (Stanislavu Pruscu).

Saša: Ma bili su Skeptici u pubu za Noć vještica nakon kojih smo sjeli u neki birc (nas desetak) i razgovarali što ćemo dalje. Tad smo se odlučili da bi bilo dobro da krenemo s Društvom. Na Fejsu smo krenuli 9.11.2011. (na Saganov rođendan).

Igor: Što se ljudi uključenih tiče, mislim da je cijela stvar krenula prije dvije godine na festivalu znanosti u Sinju, kada smo Dario, Saša, Neven i ja na poziv Mate Jagnjića sudjelovali na tribini o pseudoznanosti. Tu smo se nekako našli ‘in vivo’ po prvi put.

Saša: Prije više od dvije godine smo skoro svi bili na google grupi Skeptici. Tamo smo počeli s pričom oko osnivanja neke udruge skeptika. Tada smo tamo dogovorili da ako će bit nešto od toga, da će se zvati Udruga za promociju znanosti i kritičkog mišljenja.

Jelena: Veći broj nas se okupio u google grupi Skeptici koju je pokrenuo Edgar Buršić. U grupu sam prvo pozvala Daria Hrupeca koji je u to vrijeme na moje oduševljenje počeo pisati blog na Jutarnjem. Nakon što je on pristao, ohrabrila sam se i u grupu pozvala sve znanstvenike koji su na portalu Connect kritizirali pseudoznanosti. Nakon nekog vremena Danko Bosanac je potaknuo i susret uživo i polako smo se svi počeli upoznavati, družiti i okupljati u stvarnom životu.

Tihana: Moj suprug radi kao znanstveni novinar na Tportalu i pretprošlo proljeće smo zajedno gledali jedan TV intervju s Nevenom (njegovim urednikom). Imao mi je odlične odgovore i kao agnostika me zainteresirao za daljnje proučavanje skepticizma. Poslije smo se autom vraćali za Zagreb i povezli Franju Sokolića (PMF Split) koji nas je pozvao na već pomalo oformljenu grupu znanstvenika koja se odlučila promovirati znanost na pristupačan i fora način. Nešto kao naši Myth Bustersi. Mislim da smo na jesen 2011. konačno oformili Društvo.

Index prenosi nastavak priče o ateizmu Branka Lustiga:

TAKO je lako zgražati se nad muslimanima koji prosvjeduju zbog karikatura Muhameda. Nazivati ih vjerskim fanaticima i teroristima. Iščuđavati se nad njihovim nasiljem, barikadama i zapaljenim automobilima.

Puno je teže podnijeti predavanje čovjeka koji kaže da ne vjeruje u Boga.

Branko Lustig preživio je Auschwitz, osvojio dva Oscara, ali nije prošao u Zadru i Kninu.

Na predavanju u Zadru razljutio je učitelje i roditelje svojom izjavom da su logoraši u nacističkim logorima smrti mirno išli u smrt jer su do posljednjeg trena vjerovali da će ih Bog spasiti, a kad ih on ipak nije spasio, Lustig je prestao u njega vjerovati.

A u prigodnom filmu čija je projekcija održana uz predavanje zgražanje je izazvala jedna scena u kojoj se Katolička crkva dovodi u vezu s Holokaustom.

Dan kasnije, u Kninu, na njegovo predavanje došla samo tri učenika. A gradonačelnica Knina Josipa Rimac (HDZ) ponosno je izjavila: “Kao gradonačelnica i katolkinja mogu vam reći da ne podržavam prikazivanje nečega što govori protiv katoličke vjere, pogotovu u školi u kojoj su većinski katolička djeca”.

Tako je u Katoličkoj Republici Hrvatskoj.

Ovo nije Francuska u kojoj premijer, nakon objave Muhamedove karikature u jednom satiričkom tjedniku poručuje da je to zemlja “gdje je sloboda izričaja zajamčena, sloboda karikature također”.

Ovo je zemlja u kojoj se vladajuća stranka boji ukloniti vjeronauk iz škola i križeve iz javnih i državnih ustanova, zagrebački nadbiskup odbija otići do jasenovačkog spomenika, a djeca ne znaju da su postojali Križarski ratovi, niti znaju što je to Holokaust.

Što je onda neobično u činjenici da se preživjelom logorašu iz Auschwitza i nagrađivanom filmskom producentu ne dozvoljava da pred djecom govori kako ne vjeruje u Boga.

“Jebeš takvu demokraciju”. Lustig to nije mogao bolje reći.

Index prenosi priču o ateizmu Branka Lustiga:

“U BOGA više ne vjerujem. Bog za mene ne postoji”, izjavio je Branko Lustig na Edukacijskom jutru u zadarskom Kazalištu lutaka. I time izazvao bijes pojedinih učitelja i roditelja.

“Poslije predavanja su me napali, jer da kako sam mogao djeci koja idu na vjeronauk reći da nema Boga. Na predavanju sam također rekao, a to i sada ponavljam, da samo ljubav prema bližnjem može spasiti svijet i osigurati da se holokaust ne ponovi”, objasnio je Lustig kasnije novinarima, ali ipak dodao da se ispričava roditeljima koji su se našli uvrijeđeni.

No, nije propustio niti dodatno obrazložiti zbog čega je odavno izgubio vjeru: “Ljudi su u logorima u kolonama išli u smrt. Do zadnjeg časa vjerovali su da će ih Bog spasiti, čak i kada je plin već smrdio. Nitko ih nije spasio. Kako da onda vjerujem u Boga?”, pita se Lustig.

CFI Croatia u suradnji s udrugom Protagora (http://www.protagora.hr/) organizira tribinu “Hrvatska između sekularnosti i klerikalizacije”. Voditeljica trbina je Vesna M. Puhovski (predsjednica Protagore). Tribina se održava u prostoru Centra za ljudska prava, Kralja Držislava 6, Zagreb.

Teme tribine:

Lino Veljak: “Sekularna država i tendencije klerikalizacije – Demokracija ili teokracija?.
Marijana Bijelić: “Sekularizam i demokracija, ljudska i građanska prava”
Alan Sorić: “Diskriminacija ateista u sekularnoj državi”
Vesna M. Puhovski: “Vjerska indoktrinacija u obrazovnom sustavu”

Veselimo se Vašem dolasku! Ulaz je slobodan.
Centar za ljudska prava, Kralja Držislava 6, Zagreb
u ponedjeljak u 18h.

www.cficroatia.org