Posts Tagged ‘Hrvatska’

Fish&Chips: “Mama, zašto ja ne idem nedjeljom na misu?”

Saturday, January 5th, 2013

Bloger Ribafish napisao je odličan post na temu religije i zdravstvenog odgoja:

‘Mama, zašto ja ne idem na misu nedjeljom kao i sva škvadra iz razreda? Zato jer ideš na matineje u Dom JNA, danas ti je Rambo!’

Dobro, možda je bio Navaho Grom, Kosa, Mangupi polažu maturu ili neki drugi film po više nego čudnom izboru stričeka koji je mijenjao kolutove u ogromnoj kinodvorani lošeg razglasa u mom susjedstvu. Ali ja sam bio sretan i polako punio svoje foldere kako bih danas rasturao na kvizovima. A na vjeronauku u Palmotićevoj su istovremeno igrali ping-pong, dobivali one švapske bombone koje ja nisam nikad dobivao i imali su mrežice na koševima, pa sam svejedno bio malo ljubomoran.

Jaču potrebu za vjerom prvi put sam osjetio u JNA, kad sam na straži iza Vranja odustao od borbe s -28 stupnjeva i legao u snijeg. Srećom po hejtere net.hr-a, našlo me pola sata kasnije u obliku bakalara i nekako vratilo u život, doduše s gadnijom upalom pluća. Nakon toga, kad je na nebo otišao i najbolji prijatelj, usmjeravatelj i čovjek, moj dida Kapno, došlo mi je da mu se nekako obratim, naravno, pijan, na molu koji sam gradio skupa s njim. Sjeo sam na rub mola, bljućnuo noge u more, otvorio bocu njegove najdraže rakiještine i zagledao se u crtu gdje sunce ljubi pučinu. Tamo gdje smo jutrima svakog ljeta išli dizati vrše i pričati, puno pričati. I tako sam razgovarao s morem i svodom nekih pola sata, na opće čuđenje dviju maca i pokojeg cipla. I osjetio beskrajan mir i sreću, te shvatio da sam vjernik i da stvarno postoji nešto što drži na okupu ovih par milijardi mravuljaka koji misle da su neke face. Ali sam isto tako shvatio i da nikako ne gotivim fan klub dotičnog nam upravitelja iliti stvoritelja, općenitije poznatog kao Crkva.

Novine su pune tekstova o reakciji klera na protivljenje uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Da sam frajer, pročitao bih program zdravstvenog odgoja, ali nisam. Htio bih vjerovati u ljude koji su odgovorni za školstvo u Hrvatskoj, ali i tu, kao i svugdje drugdje ? vlada mafija. Učitelji, vjerojatno najponiženiji ljudi u ovoj kifli od države (i sam sam radio četiri godine po zamjenama učeći djecu za plaću od 3.500 kuna), prisiljeni su poslije posla davati instrukcije i zarađivati za život prodajući kojekakve časopise za proviziju. Ljudi koji ih vode u dvadeset su im godina povisili plaću u visini malog macchiata i nema šanse da se skinu s vlasti. I probajte dobiti posao preko natječaja. Prije će Kruno Jurčić postati trener…

Kad se besramno obogatim od pisanja ili lota, vratit ću se u školu i učiti djecu da vole sebe, svoje roditelje, svoju zemlju, svoj planet, puno putuju i vesele se životu. I imaju pravo izbora. Izbora da biraju ono što im se sviđa. Da do osamnaeste slušaju roditelje, a onda postanu ravnopravni u odlučivanju. Ali dok ne postanu punoljetni, bilo bi dobro da slušaju kompetentnije i nauče puno toga, jer su im mozgići tako divno spremni na punjenje da je to sjajno. Pa da saznaju i nešto o povijesti kršćanstva, ali i temelje islama i drugih velikih religija.

Ne slažem se da bi uvođenje zdravstvenog odgoja, zapravo, zadiralo u samu privatnost obitelji. Prema tome djeca nemaju pravo na znanje i obrazovanje, nego smiju znati samo ono što njihovi roditelji žele da znaju? Po meni veću smutnju radi vjeronauk u obiteljima u kojima jedan roditelj nije vjernik i da se vjeroučitelji puno previše bahate kad, kao u primjeru prijateljice ? njeno dijete ne može dobiti 5 iz vjeronauka ako ne ide svaku nedjelju na misu? To nije učenje ljubavi prema bližnjima, to je fašizam. Kao i što je nebulozno da vođe sindikata učitelja imaju triput veću plaću od onih koje zastupaju, a ti divni ljudi koji svoj život posvećuju odgoju naraštaja ? nemaju za osnovne životne potrebe… Profesorica kemije mi prodaje Herbalife?! Alo, eeej!

Debata mladih – vjeronauk u školama

Thursday, January 3rd, 2013

Odgovor nastavnice na pismo učenika MIOCA

Wednesday, December 19th, 2012

Index je danas objavio odgovor nastavnice na pismo učenika mioca:

Dragi učeniče,

Pišem ti ovo pismo, ne kao kolega učenik, ne kao roditelj, ne kao Katolik, već kao nastavnik. Nisam povjesničar, nisam geograf, niti vjeroučitelj. Fizičar sam; nije ni toliko bitno. Samo da ušutkam onaj glasić u tebi koji će se zasigurno javiti i kriviti me za širenje propagande.

Meni zdravstveni odgoj u školama ne znači ništa. Ja ga ne predajem, ja ga ne spominjem. Ja se bavim silama, gibanjima i poljima. Kao učeniku XV. gimnazije, sigurno ti je sve poznato. Mene ideologija ne zanima.

Ti tvrdiš kako ne žele svi zdravstveni odgoj. Naravno, na to imaš pravo. Ja ti također tvrdim da većina učenika ne želi fiziku, matematiku, povijest, zemljopis… Školovanje se ponekad čini kao balansiranje na jednoj vrlo tankoj liniji između prava na izbor, i odgovornosti prema maloljetnicima. Mišljenje učenika se uzima u obzir, ali ono nikako nije presudno.

Zašto? Jer ste još mladi, jer nemate iskustva. Imate više zakonskih zaštita od punoljetnih osoba s razlogom.

Većina tvojih kolega se možda slaže s tobom, ali argumentum ad populum se s razlogom smatra logičkom pogreškom. Puno puta smo kroz povijest pogriješili jer smo smatrali da većina zna najbolje. Nekoć smo mislili da je Zemlja ravna ploča.

Ti tvrdiš da ti ne diskriminiraš nikoga time što ne želiš da ti se nameće činjenica da drugi postoje, i samim time ne shvaćaš apsurdnost te tvrdnje. Tebi smeta prihvaćanje POSTOJANJA nekoga tko misli drugačije od tebe. A što je to nego diskriminacija?

Ti si klinac, ali znaš da nam državu neće spasiti homoseksualac koji je napokon zadovoljio sva svoja prava.

Slažem se. Ako zaustavimo diskriminaciju jedne manjine, Republika Hrvatska sigurno neće izaći iz trenutne krize. Ali nitko to niti ne tvrdi.

Državu nam neće spasiti homoseksualac koji je napokon zadovoljio svoja prava, ali zadovoljenje tih prava će spasiti homoseksualca. Koji je građanin ove države i pod Ustavom ima jednaka prava kao i ti. Lako je tebi pričati, iz dominantne perspektive. Muško si, Hrvat si, vjerojatno i bijelac. Katolik. Briga tebe. Tvoja prava nisu narušena, i tebi je najveći problem to što moraš slušati o tamo nekim homoseksualcima i inim manjinama, ma sram ih bilo što ti oduzimaju vrijeme od bitnih stvari, poput pisanja Facebook statusa o tvojim problemima.

Jer da, to su tvoji problemi. Oni stanu u jedan status. Problemi homoseksualca ne bi stali u jedno ovako rječito pismo, od diskriminacije na poslu (jesi li ikad upoznao homoseksualnog profesora?), u javnim ustanovama (što misliš da će policija napraviti homoseksualcu koji prijavi silovanje? Što će liječnik reći transseksualnoj osobi?), u vjerskim zajednicama (bi li vjernici u tvojoj župi prihvatili otvoreno homoseksualni par?), pa i u školama (statistički gledano, barem je jedan učenik u tvojoj školi homoseksualac. Znaš li tko je on ili ona? Bi li ti se mogli povjeriti? Bi li ih prihvatio, u duhu jednakosti i slobode izražavanja?)…

Branko Lustig: “Jebeš takvu demokraciju”

Saturday, September 29th, 2012

Index prenosi nastavak priče o ateizmu Branka Lustiga:

TAKO je lako zgražati se nad muslimanima koji prosvjeduju zbog karikatura Muhameda. Nazivati ih vjerskim fanaticima i teroristima. Iščuđavati se nad njihovim nasiljem, barikadama i zapaljenim automobilima.

Puno je teže podnijeti predavanje čovjeka koji kaže da ne vjeruje u Boga.

Branko Lustig preživio je Auschwitz, osvojio dva Oscara, ali nije prošao u Zadru i Kninu.

Na predavanju u Zadru razljutio je učitelje i roditelje svojom izjavom da su logoraši u nacističkim logorima smrti mirno išli u smrt jer su do posljednjeg trena vjerovali da će ih Bog spasiti, a kad ih on ipak nije spasio, Lustig je prestao u njega vjerovati.

A u prigodnom filmu čija je projekcija održana uz predavanje zgražanje je izazvala jedna scena u kojoj se Katolička crkva dovodi u vezu s Holokaustom.

Dan kasnije, u Kninu, na njegovo predavanje došla samo tri učenika. A gradonačelnica Knina Josipa Rimac (HDZ) ponosno je izjavila: “Kao gradonačelnica i katolkinja mogu vam reći da ne podržavam prikazivanje nečega što govori protiv katoličke vjere, pogotovu u školi u kojoj su većinski katolička djeca”.

Tako je u Katoličkoj Republici Hrvatskoj.

Ovo nije Francuska u kojoj premijer, nakon objave Muhamedove karikature u jednom satiričkom tjedniku poručuje da je to zemlja “gdje je sloboda izričaja zajamčena, sloboda karikature također”.

Ovo je zemlja u kojoj se vladajuća stranka boji ukloniti vjeronauk iz škola i križeve iz javnih i državnih ustanova, zagrebački nadbiskup odbija otići do jasenovačkog spomenika, a djeca ne znaju da su postojali Križarski ratovi, niti znaju što je to Holokaust.

Što je onda neobično u činjenici da se preživjelom logorašu iz Auschwitza i nagrađivanom filmskom producentu ne dozvoljava da pred djecom govori kako ne vjeruje u Boga.

“Jebeš takvu demokraciju”. Lustig to nije mogao bolje reći.

Branko Lustig rekao djeci da nema Boga

Saturday, September 29th, 2012

Index prenosi priču o ateizmu Branka Lustiga:

“U BOGA više ne vjerujem. Bog za mene ne postoji”, izjavio je Branko Lustig na Edukacijskom jutru u zadarskom Kazalištu lutaka. I time izazvao bijes pojedinih učitelja i roditelja.

“Poslije predavanja su me napali, jer da kako sam mogao djeci koja idu na vjeronauk reći da nema Boga. Na predavanju sam također rekao, a to i sada ponavljam, da samo ljubav prema bližnjem može spasiti svijet i osigurati da se holokaust ne ponovi”, objasnio je Lustig kasnije novinarima, ali ipak dodao da se ispričava roditeljima koji su se našli uvrijeđeni.

No, nije propustio niti dodatno obrazložiti zbog čega je odavno izgubio vjeru: “Ljudi su u logorima u kolonama išli u smrt. Do zadnjeg časa vjerovali su da će ih Bog spasiti, čak i kada je plin već smrdio. Nitko ih nije spasio. Kako da onda vjerujem u Boga?”, pita se Lustig.

Molim, bez svećenika!

Tuesday, July 3rd, 2012

Krešimir Žabac piše za Jutarnji o promjeni protokola prilikom otvaranja novih objekata koje otvara predsjednik Vlade:

Bez rezanja vrpce, bogate trpeze, svećeničkog blagoslova i govora proteklo je današnje otvaranje trajektne luke Stinica, kojemu je prisustvovao premijer Zoran Milanović.

To je bilo prvo Milanovićevo svečano otvaranje nekog infrastrukturnog objekta u ovom mandatu. Prva svečanost i novi protokolarni običaji.

Prema dostupnim informacijama, u protokolu koji je vezan za premijera Milanovića više neće biti svećenika ni blagoslivljanja različitih objekata koji su sagrađeni novcem iz proračuna. To je odluka ljudi iz premijerova protokola koji su željeli takve događaje, zapravo, lišiti nepotrebne i katkad neukusne stranačke promocije. Kako doznajemo, i Milanović je sugerirao da se svedu na razinu tehničkog događaja bez dodatnih sadržaja.

Zastupničko pitanje ministrice Holly o chemtrailsima!

Monday, June 4th, 2012

Današnja ministrica Holly, u doba prošle Vlade zastupnica postavila je pitanje Jadranki Kosor o Chemtrailsima!… Link.

Obavezna misa u Oružanim snagama RH

Tuesday, May 29th, 2012

Tportal je objavio vijest:

Naime, na Hrvatskom vojnom učilištu (HVU) Petar Zrinski, brigadni general Slaven Zdilar izdao je zapovijed kojom je naložio tko, kako i kada sudjeluje u obilježavanju tog blagdana te je, među ostalim, zapovjedio tko od djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika treba sudjelovati na misi zadušnici za sve poginule hrvatske branitelje u crkvi Sv. Mati slobode na Jarunu i svečanoj akademiji u KD Vatroslav Lisinski, ističe sindikat u priopćenju.

Zapovijed je obuhvatila detalje poput obveze nošenja svečane odore za više časnike, službene ljetne odore za sve ostale i civilne odjeće primjerene svečanosti za državne službenike i namještenike, a brigadni general Zdilar je u zapovijedi utvrdio i odgovornost čelnika ustrojstvenih jedinica HVU-a za sudjelovanje 198 djelatnih vojnih osoba i državnih službenika i namještenika na misi zadušnici i svečanoj akademiji u Lisinskom.

News bar: Ispovjed po cjeniku don Vita Mikića

Saturday, April 7th, 2012

Hrvatska mora graditi nuklearke!

Thursday, March 15th, 2012

Tportal objavio je intervju sa Zdenkom Šimićem (predsjednikom Hrvatskog nuklearnog društva) o budućnosti nuklearne politike:

Mislim da je ustrajanje protiv nuklearne mogućnosti višestruko štetno za Hrvatsku. Kod gradnje NE Krško je dokazano i u eventualnoj gradnji nove elektrane se može ponoviti angažman 40 do 60 posto sudjelovanja naše privrede! Razlog zašto je po tom pitanju bolja situacija kod gradnje nove nuklearke negoli kod drugih izvora, a pogotovo obnovljivih, predstavlja činjenica da kod gradnje nuklearke ima iznimno puno građevinskih i drugih konvencionalnih radova za koje mi industriju imamo. Ti radovi su povezani sa značajnim fizičkim sigurnosnim zahtjevima. Tisuće ljudi može biti zaposleno tijekom izgradnje i poslije kod pogona te elektrane. Ovakva jedna investicija bi bitno pomogla Hrvatskoj u tekućoj ekonomskoj krizi na brojne načine. Daleko najviše se u sadašnjoj situaciji isplati ulagati u elektranu na vlastitom teritoriju. Ulaganje u elektranu u susjednoj zemlji kao obično financijsko ulaganje nema puno smisla. Trebalo bi inzistirati na vlasničkom, a ne na ulagačkom odnosu, no to nam još nije bilo ponuđeno.

Jasno da bi bilo bolje da se grade nove nuklearne elektrane umjesto produljivanja njihova životnog vijeka. No percepcija javnosti pod utjecajem negativnih nuklearnih ‘slika’ – nuklearnog naoružanja, Černobila i sada Fukushime – čini gradnju novih nuklearki vrlo otežanom. Kod razmišljanja o produljenju životnog vijeka postojećih nuklearki treba reći da se taj proces odvija uz kriterij da su one podvrgnute jednakim ili strožim, sada nakon Fukushime, sigurnosnim zahtjevima. To se u pravilu provodi višegodišnjim moderniziranjem i zamjenom svih kritičnih komponenti. Može se tvrditi da te elektrane sigurno nisu manje sigurne, a s obzirom na obnavljanje značajnog dijela postrojenja i novije kriterije, one su zapravo sigurnije. Primjerice, kod NE Krško će se bitno unaprijediti obrana od poplave, dodatno osiguranje napajanja električnom energijom i otpornost na potres. To se ostvaruje na različite načine izmjenama u postrojenju i izgradnjom novih dodatnih sigurnosnih sustava za hlađenje, napajanje električnom energijom upravljanje itd.

Ivica Ivanišević: Kaptolska pljuska umjesto pljeska

Sunday, February 19th, 2012

Slobodna Dalmacija objavila je članak o odnosu crkve i države:

Nadalje, crkva će ostati jedina institucija koja je zaštićena od bilo kakvih poreznih inkomodacija. Krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja, sprovodi, mise… naplaćivat će se kao i do sada, bez izdavanja računa. ?Ležernost? koja bi pekara, pitura, odvjetnika ili novinara stajala nemalih neugodnosti, masnih kazni, pa i javnog sramoćenja, svećeniku se širokogrudno dopušta. U državi koja je nominalno laička i koja jamči jednakost svima, tisuće ljudi izuzete su od autoriteta građanskih zakona, ne moraju se pokoravati institucijama pravne države, za njih vrijede druga, povlaštena pravila. Bijeli uštirkani kolet sve je što vam treba želite li sačuvati svoj bruto dohodak.

Čak i ateističko zanovijetalo poput potpisnika ovih redaka mora povjerovati da ipak postoji božanska pravda kada se suoči s kaptolskim komentarima Milanovićeve benevolencije. Jer, kako su visoki prelati dočekali vijesti o fizionomiji proračuna za 2012? ?Nova vlast baš ničim nije dala naslutiti da kani u zakonske okvire svesti odnosno obračunati se s povlaštenim pojedincima i interesnim skupinama koji izravno u iznosima na milijarde kuna već godinama teško oštećuju hrvatski državni proračun?, s cinizmom koji zaprepašćuje zapisao je Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila. Tek toliko da ne biste pomislili kako se radi o izdvojenom mišljenju jednoga ćudljivog kolumnista, vrijedi podsjetiti kako je dotični glavni urednik katoličkoga tjednika čiji je nakladnik nitko drugi doli Nadbiskupski duhovni stol.

Hrvoje Marjanović: Stara priča, nova župa!

Thursday, December 29th, 2011

Novi tekst Hrvoja Marjanovića na portalu Index.hr:

DOBRO, što se točno mora dogoditi prije nego crkveni čelnici smijene, otpuste, ozbiljno kazne ili barem premjeste zabludjelog svećenika na neku poziciju daleko od problematičnog izazova zbog kojeg su prečesto meta kritike? Jest da je Pokupsko Bogu iza nogu, ali je li zaista toliki problem svećeniku na udaru medija dati neki uredski poslić na kojem bi sređivao papirologiju i bio miljama daleko od napasnih novinara i dječaka čiji ga osmijesi izluđuju? Čisto da ljudi ne prave frku svakih nekoliko mjeseci.

Znate kako to ide u američkim policijskim filmovima, nadrkani šef policije ulijeće u ured, urla kao manijak i raspištoljenog detektiva na posljetku kažnjava uredskim poslom. Nije idealno rješenje za ovakve slučajeve, ali javnost bi bila donekle smirenija kada bi znala da je kapetan Josip Bozanić svoje ljude izvrijeđao na pasja kola prije nego ih je premjestio u menzu, kotlovnicu ili bilo koje drugo mjesto na kojem svećenici ne mogu upražnjavati svoje mračne tajne fantazije.

Svi bi mirnije spavali da je Boske bijesno uletio na njegovo staro radno mjesto, zgrabio ga za kragnu i na uho mu zaurlao: “Tomušiću, ti nepopravljiva šupčino! Cijelog sam jutra na telefonu s ovima iz Uprave, Sveti otac mi šalje ljutite mailove, a sad su mi za vratom i ovi s Indexa. Pet jebenih dana nisam spavao zbog tvojih sranja! Optužbe za napastovanje, masturbacija na webcamu, koža i lateks, homoseksualnost u smiješku?!?!? Pa ti jebeno nisi normalan! Predaj svoju značku i službeni molitvenik, od danas pišeš male oglase za Glas Koncila”. Tako se to radi u policiji na filmu.

Party je u župi

Thursday, September 8th, 2011

Novi uradak Hrvoja Marjanovića na portalu Index.hr:

BAŠ smo im pokazali. Nakon svega što smo o njima napisali i nakon svega što su nam vratili u procesu obrane časti, uspjeli smo samo u jednom – pretvorili smo svećenike u nešto što bi se najbolje moglo opisati kao “poželjni neženje” ili malo slobodniji švaleri. Možda je vrijeme da potpišemo kapitulaciju. Naime, govorili su da pokušavamo potkopati same temelje katoličke crkve u Hrvata, spominjali “kršćanofobiju” i pjenili se kada bi naišli na kritiku u novinama ili na portalima, ali nakon kiše otrovnih novinarskih strelica i tobožnje subverzivne djelatnosti, konačni rezultat je puno medijske pozornosti i čini se – gomila obožavateljica.

Svećenici koji slučajno gledaju porniće

Thursday, June 9th, 2011

Index.hr objavio je komentar Hrvoja Marjanovića:

Ipak, najzanimljiviji medijski “boom” izazvao je don Andro Ursić koji je odlučio da će svoju knjigu “Gay parade – manifestacije izopačene seksualnosti” promovirati upravo u jeku priprema za splitsku paradu. Ovaj poznavatelj ljudske seksualnosti i pitanja srca u svom je, neki tvrde ekscentričnom istupanju, ispalio da je napokon došao do same srži problema. Naime, shvatio je da se homoseksualna bančenja i njihove parade ne bi trebale odvijati na ulicama nego u kanalizacijama, a do ove je nevjerojatne spoznaje došao u trenutku kada je “slučajno pogledao gay pornić u jednom belgijskom hotelu”.

Umjesto molitve, nevjernici darivanjem krvi pomogli bližnjima

Sunday, June 5th, 2011

Index.hr dodnosi vijest:

U ORGANIZACIJI građanske inicijative “Nisam vjernik” danas je u 12 sati u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu krv darovalo 40-tak članova i simpatizera inicijative.

“Na dan koji je dio građana Hrvatske odlučilo provesti u molitvi na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, po vjerskoj osnovi diskriminatorno zatvorenom samo za jednu skupinu građana, članovi i simpatizeri građanske inicijative ‘Nisam vjernik’ su na na konkretan i mjerljiv način dali svoj doprinos boljitku društva u kojem žive. Bez diskriminacije po vjerskoj osnovi i bez protuustavnog trošenja proračunskog novca”, priopćeno je iz inicijative.

Kažu da su se na davanje krvi umjesto molitve odlučili zato što je to plemenit i human čin, koji ne uzima ništa onome koji daje jer se donirana krv vrlo brzo sama obnovi u ljudskom tijelu, ali doslovce daruje život onome koji prima tu dragocjenu tekućinu. “Teško je zamisliti humanije i društveno korisnije djelo od darivanja krvi, tekućine koju nije moguće proizvesti na umjetan način. Svi smo mi, kada nam zatreba krv kao lijek, ovisni isključivo o dobrovoljnim davateljima krvi”, poručuju članovi inicijative “Nisam vjernik”.

Ideja s kojom je Inicijativa “Nisam vjernik” započela ovu akciju darovanja krvi nije isticanje moralne nadmoćnosti nevjernika, već davanje doprinosa podizanju svijesti o aktivnom sudjelovanju u društvu i konkretnom pomaganju svojim bližnjima. Pripadnost određenoj vjeroispovijesti, deklarativna ili stvarna, te molitva nikako ne mogu biti smatrani kao stvarna zamjena za doze darovane krvi. U skladu s tim, vjera nikako ne može biti uvjet za moralno i društveno korisno djelovanje.

Što se učinkovitosti molitve tiče, prema desetogodišnjoj znanstvenoj studiji koju je s 2.4 milijuna dolara financirala Templeton fundacija (religijska zaklada koja potiče znanstvena istraživanja duhovnosti), molitva nema nikakav pozitivan učinak na zdravlje ljudi. Mnoge druge studije sustavno pokazuju isto.