Blog evolutionis

Blogerica Irreverent Impiety bloga napisala je zanimljivu analizu Hrvatske danas:

Moram iskreno priznati, drage čitateljice i dragi čitatelji, da sam jako zbunjena.

Nerijetko nas mediji obasipaju svakakvim, često kotradiktornim informacijama, no neke znaju biti radikalna suprotnost.

Naime, iako se na zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj od 4.437.460 anketiranih njih čak 3.897.332 izjasnilo kako pripada rimokatoličkoj vjeri, kardinal Josip Bozanić je izjavio kako su katolici u Lijepoj našoj ? diskriminirani!

Bozanić nas upozorava na činjenicu da, osim progonstva u drugim zemljama svijeta, katolici bivaju proganjani i šikanirani i u Hrvatskoj, državi koja se ponosno busa u prsa da je predziđe kršćanstva. Veli on da su katolici u RH žrtve prijezira, diskriminacije, netolerancije, omalovažavanja i podcijenjivanja (trnovit je put do svete uloge mučenika ).

U današnjem Jutarnjem je izašao intervju sa nekoliko ateista (Jelena Veljača, Dejan Vinković i dr.):

U Hrvatskoj nije popularno javno se izjašnjavati kao ateist (osoba koja ne vjeruje u Boga), a ljudi koji to čine često dobivaju etikete ?komunjara? i ?progonitelja svega što je hravtsko i katoličko?. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, oko pet posto hrvatskih građana izjasnilo se kao ateisti i agnostici (ljudi koji smatraju da se ne može dokazati da Boga ima baš kao i da ga nema), a 95 posto se izjasnilo kao vjernici. Upitali smo naše sugovornike je li nepoželjno biti ateist danas u Hrvatskoj.

Da, nepoželjno je biti ateist u zemlji u kojoj se vjerske zajednice financiraju iz državnog proračuna, a ne od donacija vjernika. Nepoželjno je biti ateist ako ste roditelj školarca pa morate birati između želje da svoje dijete poštedite vjeronauka i želje da ga poštedite izopćenja i lutanja hodnicima jer se prikladni alternativni sadržaji ne nude – rekao je Pavel Gregorić (38), koji je spoznao da je ateist u srednjoj školi, kada je shvatio značenje te riječi. – Nikada nisam imao religijsku fazu u životu i nikada nisam imao potrebu koketirati s vjerom – istaknuo je Gregorić.

Tekst Denisa Kuljiša o velečasnom Sudcu i ostalim zvijezdama:

Što povezuje Antuna Vrdoljaka, autora kultne bezimene trash serije o Titu prikazane na hrvatskoj televiziji, s reakcionarnim kantautorom domoljubnih trash balada, Markom Perkovićem Thompsonom? Ima li kakve stilske veze između dvojice poslovnih partnera, kralja trash dokumentarizma Jakova Sedlara koji uz vampirske povijesne filmove serijski izrađuje uprizorene hagiografije naručitelja iz Ukrajine i Izraela, i velečasnog Zlatka Suca, multimedijalnog kristodula koji, obdaren darom bilokacije, istodobno hoda po vodi, objavljuje trash knjige i sa Sedlarom osniva katoličku trash televiziju, koja će biti odgovor biblijskih razmjera na ?Red Carpet?, centralni organ trešizma, briljantni TV magazin Nove televizije?

učeve masovne mitinge posjećuje više ljudi nego što ih je uspijevao okupiti Isus Krist u depopuliranoj Judeji. Hrvatska katolička crkva uskoro će postati neznatna sekta u sklopu autentičnog pokreta hrvatskih vjernika animiranog domaćim televangelizmom, pa će katolici, umjesto u Vatikan, upirati pogled u Međugorje. Za vjerničke mase ne postavlja se pitanje – Kako bi se danas ponio Krist? – kad je za njih Sudac neupitna mesijanska pojava?

Blog Irrevernet Impiety prenio zanimljiv komentar o prigovoru Dejana Vinkovića na termin emitiranja emisije “Na rubu znanosti” i svim komentarima koji su uslijedili:

Dejan Vinković ponovo je uzburkao baru.

Ukratko – Programskom vijeću HRT-a uputio je obrazloženu pritužbu zbog emitiranja emisija “Na rubu znanosti” u kvoti obrazovnog programa i predlaže razmatranje svrsishodnosti ove emisije te koncepta znanstveno obrazovnog programa.

Na raznim internetskim forumima razvila se žestoka rasprava koja je pokazala razmjere nerazumijevanja osnovnih pojmova kao što su npr. znanost i pseudoznanost, a težnju autora pisma da se stvari nazovu pravim imenom i svrstaju tamo gdje im je mjesto te odgovarajuća podrška znanstvenika, okarakterizirane su kao inkvizicija.

Tako je i novinarka Jasna Babić reagirala člankom “Krešimir Mišak na znanstveno utemeljenoj lomači”?

No iako se članak sastoji i od takvih neadekvatnih primjera kao što je izvlačenje nekakvog slučaja iz 18. stoljeća kada je neka nepismena seljanka znala riješiti problem koji nisu znali riješiti liječnici čime se “dokazuje” štetnost znanosti, gospođa Babić napisala je nešto što dotiče bit nesporazuma:

Tako se kolektivna reakcija domaćih znanstvenika, kao refeleks njihovoga samodoržanja, svodi na jedno-jedino: da Mišak na neznanstveni, odveć popularni način prezentira granice i ograničenja znanosti, čineći ih očitijima nego što izvišena mudrost to sebi može dopustiti.

Granice i ograničenja znanosti – to su “key words”. Da, znanost ima ograničenja i granice. Kao što i “pravo” novinarstvo ima svoje granice i ograničenja.

Novinar, poput znanstvenika, mora dati točnu i istinitu informaciju, provjeriti je iz više izvora i tek onda ponuditi čitateljstvu.

Pod naslovom: “Mišak promovira prodavače magle i šarlatane” Jutarnji je objavio odgovor na tekst u kojemu se g. Mišak branio:

Nakon što je astrofizičar dr. Dejan Vinković nazvao emisiju ?Na rubu znanosti? pseudoznanstvenom i zatražio njezino premještanje iz Znanstveno-obrazovnog u Zabavni program , u javnosti se razbuktala žestoka rasprava. Dok brojni poklonici ?Na rubu znanosti? pružaju podršku Krešimiru Mišaku , pet mladih znanstvenika iz Instituta ?Ruđer Bošković? objašnjava zašto popularnoj emisiji nije mjesto u Znanstveno-obrazovnom programu HRT-a.

Dr. Dario Hrupec, fizičar: Mišak je prešao rub znanosti
Emisija Krešimira Mišaka, koja je na svojim počecima možda i bila na rubu, davno je prekoračila rub znanosti i nepovratno se otisnula u svijet nadnaravnog. Postala je dobra zabava koja uveseljava široku javnost, prirodno sklonu raznim oblicima vjere u nadnaravno. Svoj blog Mišak je pošteno nazvao ?Preko ruba znanosti?. Emisija, međutim, i dalje nosi isti naziv te pripada Znanstveno-obrazovnom programu, iz čega proizlaze dva problema. Oduzima dio ionako male kvote Znanstveno-obrazovnog programa.

Dr. Nikola Biliškov, fizičar: Skandalozna koncepcija
Dužnost je HTV-a, kao javne televizije, javnosti predstavljati istinite informacije. Promoviranje obmana, pa čak i laži koje nam, između ostalih, plasiraju pseudoznanstvenici, očito je u sukobu s tom misijom HTV-a. Usudio bih se reći da se time HTV svrstava u medijsku mašineriju za zatupljivanje javnosti. Emisija ?Na rubu znanosti? svrstana je u Znanstveni program. Međutim, koncepcija te emisije takvu kategorizaciju čini samom po sebi skandaloznom. U toj se emisiji na posve jednostran, nekritički način obrađuju pseudoznanstvene teme. Gosti su redom pseudoznanstvenici, uz nekoliko iznimaka (znanstvenika), ali čak se i te prividne iznimke pozivaju kako bi promovirale svoje pseudoznanstvene ?teorije?.

Irreverent Impiety blog komentira poslijednji incident u školstvu:

Poznata metodologija Crkve od davnina obuhvaća zastrašivanje. Da im je modus operandi i u 21. stoljeću takav svjedoči i najnovija didaktička metoda primjenjena na satu vjeronauka na kojemu su učenici 2. i 3. razreda Srednje škole za tekstil, kožu i dizajn iz Zagreba počašćeni gledanjem filma “Pobačaj – ženina odluka”.

Tendenciozan film snimljen je još daleke 1973. godine. Nama je dobro poznato da medicina, i znanost općenito, napreduje (za razliku od crkvene misli), no očito su vjeroučiteljima jako aktualne te abortivne metode koje se ne prakticiraju već više od 20 godina (osim u zemljama u kojima je crkveno urgiranje protjeranlo pobačaj u crnu ilegalu te prisililo žene da se daju u ruke svakakvim mesarima).

Kako bi učenicima ogadili pobačaj (a usput i demonizirali ženu koja bira tu drastičnu soluciju), prikazan im je film koji se služi dijalektikom poput “trganje djeteta komad po komad”, “ubojstvo djeteta”, “pretvaranje djeteta u masu krvi, tkiva i mesa” i slično.

Index.hr prenosi dio teksta iz Nacionala o pedofiliji u Hrvatskoj:

JEDAN hrvatski svećenik koji je želio ostati anoniman ispričao je za tjednik Nacional što se događalo u dječačkom sjemeništu u kojem je proveo godine i godine, te tvrdi kako ga je šokirala činjenica da su crkveni redovi puni ljudi sumnjivih sklonosti i morala.

“S 14 godina stigao sam u dječačko sjemenište. To je svijet gdje su sami muškarci, od odgajatelja, profesora, do nas učenika, samo su časne sestre kuhale i spremale. Mi klinci brzo smo shvatili da s jednim profesorom biologije nešto nije u redu. To se zamijeti kroz neke pokrete, glas, vidite kad vam pruža ruku, zadržava vašu ruku u svojoj, gladi vas, ili se često naginje nad vas, pa sjeda do vas tako da svojim tijelom dodiruje vaše.” – opisuje svećenik.

“Kad sam se jednom povrijedio na tjelesnom, taj profesor je dolazio kod mene u sobu, gladio me, pazio na mene, masirao me? Ali, to nije radio onako kako to rade fizioterapeuti. Srećom, kod mene se zadržao samo na masiranju, ali nekim kolegama masirao je i spolne organe, skidao im hlače?” – ispričao je za tjednik svećenik koji je kao dječak “imao sreću”.

Glas Koncila objavio je pismo u kojem čitatelj pita zašto se Katolička crkva poziva na hrvatstvo…

PITANJE: Po mom shvaćanju, Krist je došao na zemlju da nas spasi i da između ostalog ukine umjetne razlike među ljudima. Zanima me zašto onda Crkva stalno ističe nacionalnost. Govori se: ?Budimo Hrvati, volimo Hrvatsku.? U crkvi se pjeva hrvatska himna.

ODGOVOR: Bog nije stvorio ljude kao mnoštvo bezimenih, nego stvara svakog čovjeka napose kao neponovljivu osobu. Svaki je čovjek pojedinac s vlastitom sviješću, s vlastitim imenom, i – ako baš hoćete – vlastitim nigdje u svemiru ponovljivim genomom (DNK).

Kao što zbog jedinstva naroda u nacionalnoj zajednici ne ukidamo pokrajinske običaje, folklor, pjesme, specifična jela i slično, tako ni zbog jedinstva ljudskoga roda ne ukidamo bogatstva uljudbenih razlika koja označuju različite narode. Bilo bi to naprosto nehumano. Kao što svaki čovjek ima pravo na svoje lice, na vlastitu fizionomiju i vlastiti stil, tako i svaki narod ima pravo na svoj identitet. Nigdje ne postoji čovjek uopće, nego je svaki pojedinac čovjek na svoj način. Tko mu niječe posebne osobine koje čine njegov identitet, povređuje njegovu osobnost, čini ga neprepoznatljivim. Biti Hrvat znači biti čovjek na hrvatski način.

tportal objavio je komentar Marka Perožića o horoskopima i utjecaju istih na ljude koji vjeruju da su istina:

‘Vaše je intenzivno razdoblje završilo pa će ubuduće biti nešto manje događaja. Izbjegavajte dugotrajne poslove, kao i poslove s nekretninama. Odnosi sa širom okolinom također donose probleme jer nećete vjerovati u dobre namjere drugih’, misao je koja me upozorava iz jednog horoskopa. Iz drugog koji se odnosi na isti period zvijezde poručuju: ‘Dobro ste raspoloženi ? i to s razlogom. Poslovi su vam sve bolji. Okolini ste simpatičniji nego inače, više ljudi će vam ponuditi svoju pomoć. Pozovite goste, povoljni su razgovori…’

‘Otkriće Tajne do kojeg je došla Rhonda Byrne započelo je uvidom u istinu putem sto godina stare knjige. Vratila se kroz stoljeća, prateći i otkrivajući jednostavnu istinu koja se nalazi u srži najmoćnijih filozofija, učenja i religija svijeta.’ Na stranu što u samom početku treba biti sumnjičav prema moćnim filozofijama, učenjima i religijama svijeta, iskaz kojim se reklamira ovaj nevjerojatno popularan uradi sam (sebi) koncept ? tu su knjiga, film, internetska stranica i tko zna što još ? potpuna je laž iako ne i besmislica.

Stvarnost kakvom ju poimamo očito je satkana od dvije vrste činjenica, onih koje jesu i onih za koje vjerujemo da jesu. Ponekad ih je jednostavno nemoguće razlikovati, pa je stoga korisno znati da početni oprez spram bilo koga tko nas bilo kojim putem pokušava uvjeriti u bilo što i nije tako loš. S druge strane, neke stvari su jasne kao dan, iza ponoći će vam više pomoći ako odete spavati nego ako konzultirate jednog od tisuću ‘vještih’ tarot majstora.

U kolumni za Jutarnji Ante Tomić komentira izbore:

Ravnajući se ovom preporukom, katolička crkva u Hrvatskoj usrdno je molila za Bandićev uspjeh na prošlotjednim predsjedničkim izborima i pastvu otvoreno navodila da na glasačkom listiću zaokruži broj kraj njegovog imena. Ipak, njihov je snažni poticaj kandidatu naposljetku ostao bez ploda, građani su u respektabilnoj većini glasali za drugoga. Dobili smo tako predsjednika agnostika, čovjeka koji niti vjeruje niti ne vjeruje, nema stav o Svemogućem i jedinom Bogu i oprezno je rezerviran prema slučajevima bezgrešnog začeća, hodanja po vodi, pretvaranja vode u vino i čudesnog izlječenja gubavih.

…Nad ovim pitanjem u uvodniku posljednjeg broja Glasa Koncila zabrinuto zdvaja glavni urednik Ivan Miklenić, nesretno zaključujući kako je agnostik Josipović izabran, između ostalog, i zato jer je bio podržan od ?određenih centara moći koji djeluju daleko od očiju javnosti?. Velečasni Miklenić pobliže ne objašnjava koji su to dušmani. ?Određeni centri? do kraja teksta ostaju mu zapravo posve neodređeni i čitatelj može samo pretpostaviti koja se nečista sila krije u sjeni i čini sve da Lijepa naša siđe s Kristova puta i udari stranputicom grijeha. Umjesto da snažnim reflektorom osvijetli te nakaze, glavni urednik crkvenog tjednika ostavio nas je da nagađamo o neprijateljima, tko su oni i s koje nas strane napadaju.

Tportal presnosi vijest o novom slučaju vješanja raspela po učionicama:

Odlukom novog ravnatelja Ranka Artukovića u svim učionicama najstarije i najuglednije zadarske gimnazije Juraj Baraković, uključujući i ulazni hodnik, postavljeni su raspela

‘Hrvatska je predziđe kršćanstva, većina građana Hrvatske su katolici i, poštujući to načelo, izvjesio sam križeve po učionicama. Naši branitelji su se pod krunicom i križem borili za ovu zemlju. Za mene kao fizičara i vjernika križ je znak beskrajne, sveprožimajuće Božje ljubavi koji poziva na odanost i služenje i kao takav ne bi trebao nikome smetati. Krist je sve ljude jednako ljubio’, rekao je Artuković za Slobodnu Dalmaciju. Smatra da otvaranje pitanja križeva u njegovoj školi nije slučajno, već je povezano s predsjedničkim izborima.

Na konstataciju je Hrvatska po Ustavu sekularna država i da među učenicima gimnazije ima i onih koji se ne deklariraju kao katolici, pa im stavljanjem križeva on nameće svoju volju, Artuković odgovara da mu to nije bio cilj.

Jutarnji je objavio komentar Davora Butkovića o stavu Crkve na Izborima:

Razveselio sam se takvoj crkvenoj poziciji. Neutralnost, u situaciji kada ne postoji stvarni katolički kandidat, najbolje je rješenje, koje ne podcjenjuje vjernike, ne antagonizira vjernike (kao ni one koji ne vjeruju) i ne dovodi Crkvu u kompromitirajuću situaciju da podrži kandidata čiji postupci možda ne odgovaraju elementarnim vjerskim i građanskim moralnim načelima.

Samo nekoliko dana kasnije Crkva se predomislila. Prvo je nadbiskup Bozanić, osam dana uoči izbora, primio Milana Bandića, što smo još mogli smatrati činom kurtoazije. Pretpostavljam da bi Bozanić primio i Josipovića da je Josipović zatražio audijenciju.

Zatim je, pak, kroz propovijedi ili medijske istupe pojedinih svećenika krenula prvo diskretna pa sve jača kampanja u Bandićevu korist, što je okrunjeno uvodnikom Glasa Koncila uoči izbora, u kojem se gotovo otvoreno poziva vjernike da glasuju za gospodina Bandića.

Crkva se još jednom, po tko zna koji put u posljednjih desetak godina, našla u dubokom raskoraku sa stvarnim životom i sa stvarnim kriterijem o tome što je dobro, a što je loše u društvu.

Ja sam katolik. Kao katoliku, neugodno mi je što se Katolička crkva u Hrvatskoj ponaša toliko neskladno s vremenom, što nije kadra razumjeti i odgovarajuće reagirati na stvarne izazove današnjice i što se iz dana u dan sve više udaljava od većine svojih vjernika.

Video via Ateizam

U svojim komentarima na protekle Izbore, Tomislav Klauški dotaka se i ateizma i crkve:

Ovo je bila pobjeda mozga nad mišićima. Urbanog nad ruralnim. Hrvatske nad dijasporom. Kulture nad nekulturom. Rekao bi Bandić, pobjeda “ateističke, snobovske, elitističke Hrvatske” nad onom drugom, bojimo se i pomisliti kakvom. Dugo se govorilo o onoj šutljivoj Hrvatskoj koja se povlači pred primitivizmom u politici, pred populistima, vicmaherima, bundžijama i lažljivcima. Sad je vratila udarac.

Kaptol je u šoku! Hrvatska je dobila predsjednika agnostika. Doduše, izbor je bio težak: korumpirani katolik ili nekorumpirani agnostik. Ispalo je ono drugo. Hoće li Crkva biti zadovoljna time, nakon što je do samog kraja lobirala za Milana Bandića? Ako je Kaptol nezadovoljan, onda je to znak da se dogodilo nešto dobro.

Cijeli tekst na Index.hr.

Večernji prenosi izvješće GONG-a:

Dodatno, popriličan broj poziva i e-mailova odnosio se na postupanje osoba iz crkvenih redova, odnosno činjenicu da je vjernicima na misama dijeljen letak pod nazivom “Zašto Ivo Josipović NE!” (Karlovac,Varaždin) te da su župnici prilikom blagoslova kuća sugerirali građanima da glasuju za Milana Bandića, odnosno nikako ne za Ivu Josipovića.

Što se tiče medija, zaprimili smo jučer prijave da su na teletekst stranicama OTV-a te Osječke i Vinkovačke televizije bili objavljeni članci u vezi kandidata (“Bošnjaci za Josipovića”, “Bandić razvlašten u Holdingu”…) te da su u programu Radija Marije voditelji govorili da treba glasati za Milana Bandića.