Blog evolutionis

Novi tekst Hrvoja Marjanovića na portalu Index.hr:

DOBRO, što se točno mora dogoditi prije nego crkveni čelnici smijene, otpuste, ozbiljno kazne ili barem premjeste zabludjelog svećenika na neku poziciju daleko od problematičnog izazova zbog kojeg su prečesto meta kritike? Jest da je Pokupsko Bogu iza nogu, ali je li zaista toliki problem svećeniku na udaru medija dati neki uredski poslić na kojem bi sređivao papirologiju i bio miljama daleko od napasnih novinara i dječaka čiji ga osmijesi izluđuju? Čisto da ljudi ne prave frku svakih nekoliko mjeseci.

Znate kako to ide u američkim policijskim filmovima, nadrkani šef policije ulijeće u ured, urla kao manijak i raspištoljenog detektiva na posljetku kažnjava uredskim poslom. Nije idealno rješenje za ovakve slučajeve, ali javnost bi bila donekle smirenija kada bi znala da je kapetan Josip Bozanić svoje ljude izvrijeđao na pasja kola prije nego ih je premjestio u menzu, kotlovnicu ili bilo koje drugo mjesto na kojem svećenici ne mogu upražnjavati svoje mračne tajne fantazije.

Svi bi mirnije spavali da je Boske bijesno uletio na njegovo staro radno mjesto, zgrabio ga za kragnu i na uho mu zaurlao: “Tomušiću, ti nepopravljiva šupčino! Cijelog sam jutra na telefonu s ovima iz Uprave, Sveti otac mi šalje ljutite mailove, a sad su mi za vratom i ovi s Indexa. Pet jebenih dana nisam spavao zbog tvojih sranja! Optužbe za napastovanje, masturbacija na webcamu, koža i lateks, homoseksualnost u smiješku?!?!? Pa ti jebeno nisi normalan! Predaj svoju značku i službeni molitvenik, od danas pišeš male oglase za Glas Koncila”. Tako se to radi u policiji na filmu.

Tacno.net prenosi nevjerničku molitvu Viktora Ivančića:

…

Dan prije nego što će vrhovni poglavar Tvoje crkve, papa Benedikt Šesnaesti, prispjeti u službeni posjet zemlji u kojoj stjecajem okolnosti obitavam, životi nas malobrojnih preostalih ateista pretvoreni su u pravi pakao, mada je i dosad položaj ?nekrštenih? u ovoj katoličkoj košnici bio daleko od ugodnog. Da ne bude zabune, mi smo za pakao spremni ? budući da ne vjerujemo u Dragog Boga ? ali ne još za zemaljskog života; ne prije nego u smrtnom času stanemo pred Tvoje lice, položimo račune i dostojanstveno saslušamo konačni pravorijek, ili se ? što je mnogo vjerojatnije ? mirno prepustimo ništavilu s materijalnim dokazom o Tvojem nepostojanju.

U međuvremenu, htjeli bismo samo da nas ostave na miru. Htjeli bismo da nas poštede svog tog religioznog terora, koncelebriranih prisila, nesmiljene križarske invazije i ostave nam mogućnost da ostanemo neuključeni. Htjeli bismo sačuvati tek zadnju stopu privatnosti, onu koja nam osigurava slobodu nesudjelovanja. Htjeli bismo da nas ne tjeraju batinom u Tvoje stado. Smiluj nam se, Gospodine!

…

Današnji Index.hr donosi novi komentar odličnog Hrvoja Marjanovića:

KADA u ovim teškim vremenima pročitate još jednu u predugom nizu vijesti o suludoj rastrošnosti domaćih svećenika, počinjete osjećati jak nalet vjerskih osjećaja. Nisu to pozitivni nagoni, ali iz nekog razloga neopisivo želite vjerovati. Čak i ako ste najzagriženiji ateist koji koluta očima svaki puta kada ga netko pozdravi s “bog”, želite da sve one priče o Drugom dolasku Isusa budu istinite. Ako zbog ničeg drugog onda zbog toga jer iskreno želite vidjeti Njegovu facu kada se na hrvatsko tlo spusti u balonu svjetlosti i vidi što su ovi halapljivi bolesnici nagomilali u njegovo ime.

Možete se okladiti da bi se i sam Isus Krist, glavom, bradom i sandalama, u popisu stanovništva deklarirao kao “sumnjičavi Jedi” ili “neodlučan” jer nije moguće da ovi ljudi vjeruju u istu stvar. Doduše, popisivači bi ga unatoč svemu vjerojatno upisali kao “grkokatolika”.

Index je objavio vijest da Saborski odbor za medije raspravlja o članku Hrvoja Marjanovića:

PONEKAD se čini kao da funkcija Glasa Koncila nije isključivo bavljenje vjerskim temama ili promicanje ekumenskog duha već i stvaranje izuzetno zahvalnog i komičnog materijala za onaj sekularni dio medija. Ta briljantna umotvorina Kaptola vremenom se prometnula u pravi vrutak sulude zabave koji je, priznat ćete, daleko interesantniji od svega što su Grubnić, Pokos ili Lambaša u stanju smandrljati, a vezano je za seks ili modu.

Masturbacija je uvijek tema dana, a pitanje “činim li grijeh ako šamaram majmuna” opterećuje mladi um još od vremena kada su majmuni sišli s grana, uspravili se i izmislili Boga da bi divljake doveli u red. Stotine tisuća besposlenih svećenika i zbunjenih drkadžija koji osjećaju krivnju kada ruku spuste ispod “ekvatora”, svih su nam ovih godina pružili toliko zabave da to ne bi mogli strpati ni u milijun Facebook statusa.

Naime, osobi koja se od masturbacije suzdržavala možda osamnaest, možda dvadeset i pet, a možda čak i četrdesetak godina ne možete samo tako odriješiti ruke jer manijak bi se mogao odmetnuti, totalno podivljati i nauditi sebi, a možda čak i drugima. Takav neiživljeni pojedinac, osokoljen i odjednom Bogu mio, u ponedjeljak bi mogao zgrabiti spolovilo, otkriti da je riječ o igri koja čovjeka zarazi kao “Angry Birds” i ne puštati ga iz ruku do kraja tjedna. U nedjelju bi ga vjerojatno pronašli na psihijatriji, zavezanog za krevet, sa zauvijek upropaštenim genitalijama umotanim u zavoje. Odgovor “postizanje spolnog užitka izvan normalnog ljubavnog odnosa nije u redu”, sasvim je dobar i razuman odgovor. Pogotovo za one koji takva i slična pitanja šalju na adresu Glasa Koncila.

Tportal objavio je rezultate nedavne debate u Torontu:

U petak navečer u Torontu je održana debata između vrsnoga novinara, autora niza knjiga i jednog od vodećih promicatelja ateizma i sekularnog humanizma, Christophera Hitchensa, te bivšeg britanskog premijera Tonya Blaira, koji je prešao na katolicizam u drugoj polovici 2007

Neki poznavatelji ranijih debata Christophera Hitchensa na istu temu (o navodnim moralnim stranama religije) mogli su ostati razočarani zbog općih mjesta (na primjer, tzv. diktaturu nadnaravnog koju Hitchens naziva nekom vrstom ‘nebeske Sjeverne Koreje’) i nešto slabijih argumenata u raspravi s Blairom (naročito nakon vrlo dobrih rasprava Hitchensa s teologom Alisterom McGrathom i matematičarom Johnom Lennoxom).

Hitchens je imao lakši posao. Naime, kako je poznato, od ljeta se njegovo fizičko stanje pogoršava pošto mu je dijagnosticiran rak jednjaka koji je metastazirao. Bilo je vidljivo na pozornici da se muči i to je, bez ikakve sumnje, poboljšavalo njegove šanse pred publikom koja je bila zamoljena da glasa dva puta: na ulazu i na kraju rasprave.